Francuski buldog (fran. bouledogue français)je rasa pasa 9e FCI grupe.
Francuski buldog (Bouledogue français) je kompaktna pasmina pasa pratioca koja se razvila u sredinom 19. veka zahvaljujući ukrštanju malih engleskih buldoga koje su u Francusku donosili radnici — posebno čipkari iz Notingema — i lokalnih pariških pasa za hvatanje glodara. Ovaj spoj engleske sirove snage i francuskog stila doveo je do manjeg, prilagodljivog psa sa karakterističnim „šišmiš“ ušima i snažnom sklonošću prema ljudima.
U Engleskoj su tokom 19. veka postojale varijante male vrste buldoga, često nazivanih Toy Bulldogs ili Miniature Bulldogs, koji su imali uši različitog oblika i bili su popularni među radničkom klasom. Kada su neki od tih radnika emigrirali u Francusku, poveli su sa sobom svoje pse; francuski uzgajivači su potom dovršili oblikovanje rase selekcijom i ukrštanjem sa lokalnim psima, što je rezultiralo manjim, više prilagođenim psićem koji je brzo postao omiljen u pariškim salonima i među umetnicima. Istorijski zapisi i klupske arhive potvrđuju ovaj proces prenosa i adaptacije tipa.
Jedna od ključnih razlika koja je uticala na identitet rase bila je pojava uspravnih, širokih ušiju — poznatih kao „bat“ ili „šišmiš“ uši. Dok su engleski standardi prvobitno favorizovali preklopljene uši, američki i francuski uzgajivači prihvatili su uspravne uši kao poželjnu crtku; taj izbor je kasnije postao deo međunarodnog standarda rase. Službeni standardi i dokumentacija (FCI, Société Centrale Canine i AKC) beleže razvoj i formalizaciju karakteristika tokom kraja 19. i početkom 20. veka.
Organizovanje uzgajivača i formalna priznanja značajno su doprineli širenju rase. Prvi klupski zapisi i prve registracije pojavljuju se oko 1880–1898; Francuski kinološki savez i međunarodne organizacije standardizovale su opis rase, dok su američki entuzijasti 1900-ih stvorili rane klubove koji su dodatno učvrstili prepoznatljiv izgled. Tokom 20. veka francuski buldog prelazi granice i postaje globalno cenjena pasmina, prisutna na izložbama i u domovima širom sveta.
Temperament francuskog buldoga često se opisuje kao blagonaklon, prilagodljiv i odan. Iako voli igru i pažnju, nije preterano zahtevan u pogledu vežbanja — zbog čega se dobro prilagođava životu u stanovima — ali istovremeno zahteva socijalizaciju i doslednu obuku kako bi razvio dobar odnos sa vlasnikom i drugim životinjama. Boje krzna su raznovrsne: tigrova, krem, žuto-smeđa, beličasta i kombinacije sa belim znacima su uobičajene, a standardi dozvoljavaju više varijacija boja uz neke ograničene varijacije po savezima.
Popularnost francuskog buldoga porasla je naročito u urbanim sredinama: zbog kompaktne građe, prilagodljivosti stanovanju i privrženosti vlasniku, postao je izuzetno tražen kao pas pratitelj. U Sjedinjenim Američkim Državama i Ujedinjenom Kraljevstvu beleže se stotine hiljada registracija; AKC i drugi izvori dokumentuju brzi rast registracija u poslednjih nekoliko decenija, a francuski buldog je tokom ranih 2020-ih zauzeo vodeće pozicije na listama najpopularnijih rasa. Ovaj trend je posledica i promena društvenih navika, i uticaja poznatih ličnosti koje drže francuske buldoge.
Međutim, intenzivna selekcija za specifičan izgled ima i posledice po zdravlje. Skraćena njuška (brachycephaly), uske nosne šupljine, kožni nabori i ekstremne telesne karakteristike doprinose većem riziku od respiratornih problema, problema sa porođajem (dystocia), oftalmoloških i dermatoloških oboljenja. Zbog toga su kinološke organizacije, veterinarske institucije i aktivističke grupe poslednjih godina sve glasnije u pozivima na reformu standarda i odgovorniji uzgoj; neke pravne i regulatorne inicijative i tužbe u vezi sa standardima i praksama uzgoja dodatno su podstakle javnu diskusiju.
Za one koji planiraju nabavku ili već poseduju francuskog buldoga, praktični savet je sledeći: birajte odgovornog uzgajivača koji objavljuje zdravstvene testove roditelja; razmotrite usvajanje iz priznatih klubova ili udruženja; informišite se o posebnoj negi, temperaturama i ograničenjima u transportu (pošto neke avio-kompanije ograničavaju transport brahikefaličnih pasa); i sarađujte sa veterinarom radi preventivnih pregleda. Zvanične stranice kao što su AKC, FCI i nacionalni kinološki savezi sadrže standarde i smernice koje su korisne za buduće vlasnike.
Idealan vlasnik ceni društvo psa, spreman je ulagati u prevenciju zdravstvenih problema i sarađivati sa uzgajivačima i veterinarima kako bi obezbedio dug, kvalitetan život svom francuskom buldogu.

