Bilo je to jedno od onih popodneva kada sunce prži kao da ima ličnu osvetu prema svima koji su odlučili da obuku crnu majicu. Elizabet, dama sa stilom, odlučila je da je pravo vreme da njen francuski buldog Mari doživi „pravi letnji dan u prirodi“, što je, u prevodu, značilo da će obe da izgore kao palačinke na tiganju bez ulja.
I tako je krenula misija „Mari ide na jezero“. Elizabet je spakovala sve što joj je ličilo na piknik: ćebe, kremu za sunčanje, četiri vrste keksića za Mari, roze povodac sa šljokicama i, naravno, neizbežnu Instagram narandžastu narandžu za slikanje. Jer, kako reći svetu da ste živeli bez dokaza na društvenim mrežama?
Dolaskom na jezero, Mari je odmah pokazala svoj stav: „Šta je ovo, riblji WC?“. Pogledala je vodu sa izrazom lica kao da joj je neko predložio dijetu od celera. Elizabet je, međutim, bila odlučna. Ako već nije ušla u teretanu poslednje tri godine, bar će danas ući u vodu. Povela je i Mari sa sobom.
E, sada, da se razumemo – francuski buldozi nisu poznati po tome što znaju da plivaju. Tačnije, nisu poznati ni po čemu što uključuje vodu, osim možda hrkanja posle tuširanja. Dakle, kada su se Elizabet i Mari približile jezeru, došlo je do prvog nesporazuma.
Elizabet: „Ajde Mari, plivanje je super za tebe!“
Mari (u glavi): „Aha, ako si ti slon na triciklu, onda sam ja delfin.“
I tako, Elizabet gurne Mari u vodu uz nežno: „Ajde, bebo, samo malo plivanja!“
Mari je ušla u vodu kao Titanic u ledeni breg — graciozno samo u teoriji. Talas koji je izazvala bio je dovoljno jak da zbuni dvoje ribolovaca na drugoj obali, koji su se zakleli da su videli bebu kita.
Mari je, naravno, izašla iz vode u rekordnom roku, mokra, uvređena i odlučna da nikada više ne veruje nikome ko nosi sandale s čarapama, tj. Elizabet. Zatim je, u duhu pasivno-agresivnog buldoga, otišla do najbliže gomile peska, iskopala rupu i legla u nju kao da piše memoare: „Kako sam (skoro)umirala kod jezera“.
A Elizabet? Ležala je na ćebetu i pokušavala da napravi savršenu sliku „opuštenog dana na suncu“. Međutim, Mari je imala druge planove. Osetivši da se kuva kao ćevap u sopstvenoj koži, odlučila je da potrči ka Elizabet i osveži je… celim svojim blatnjavim, mokrim telom. U jednom skoku Mari je transformisala belo ćebe u modernu instalaciju pod nazivom „Apokalipsa u blatu“.
Elizabet je vrisnula, Mari je zastenjala kao stari traktor, a par prolaznika je mislio da su svedoci snimanja neke nove serije na RTS-u – „Gospodarica Mokrog Ćebeta“.
A onda, kao šlag na ovu blatnjavu tortu, pojavio se labud. Tačnije, Gospođa Labud, veličine prosečnog taksija. Mari ju je pogledala sa fascinacijom i izrazom: „Jao, beli pas bez ušiju!“ i potrčala ka njoj. Labud, koji očigledno nije bio za prijateljstva, iskezio se (koliko labud uopšte može da se kezi?) i krenuo ka Mari kao naplaćeni izbacivač u noćnom klubu.
Nastala je jurnjava. Mari trči u krug, labud za njom, Elizabet viče: „Neeee Mari, to nije igra!“, dok se ljudi hvataju za telefone, ne da pomognu, već da snime. Da se ne lažemo, ako nešto vredi danas, to je video psa koji beži od labuda s izrazom „napustiću planetu ako treba!“.
Nakon pet minuta akcije dostojne Marvel filma, Mari se zavukla ispod Elizabetinog auta i odbila da izađe dok ne dobije tri keksa i poljubac u čelo. Elizabet je, kao i uvek, popustila.
I tako je završeno to idilično popodne. Elizabet je, uprkos svemu, sela na blatnjavo ćebe, pomazila Mari i rekla:
„Ti si moj mali haos na četiri noge.“
Mari je klimnula glavom. Ili je samo pala u nesvest od umora. Nikad nećemo saznati.
Na povratku kući, Elizabet je rekla:
„Sledeći put idemo u planine.“
Meri je pogledala kroz prozor i duboko zastenjala.
Pouka: Ako želite miran dan na jezeru, nemojte ga provesti sa francuskim buldogom. Ili ponesite pancir za slučaj da se pojavi labud.🐾

